túljac — (túljak) m 〈G ljca, N mn ljci, G tȗljācā〉 1. {{001f}}(+ potenc.) šupalj predmet u obliku šire cijevi, različite veličine, koji služi za različite svrhe i ob. se nečim puni (cijev u koju ulazi klip, cigaretni papir) 2. {{001f}}valjak petrolejske… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fìšek — m 〈N mn eci〉 reg. (+ srp.) 1. {{001f}}naboj, metak za pušku; patrona (3) 2. {{001f}}a. {{001f}}šiljast oblik papirnate vrećice, vrećica šiljasta oblika b. {{001f}}takav jestivi tuljac za sladoled ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hòlip — m (hòlipa, holìpna ž) suh ravan ili savijen list prhka tijesta; služi za pripremanje kolača ili kao tuljac iz kojeg se jede sladoled; oblija, hostija ✧ {{001f}}njem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòrnet — m 〈N mn i, G kȍrnētā〉 1. {{001f}}glazb. a. {{001f}}limeni puhački instrument, sličan trublji b. {{001f}}jedan od orguljskih registara 2. {{001f}}a. {{001f}}tuljac, tuljak, roščić [∼ za sladoled] b. {{001f}}(+ potenc.) ono što ima takav oblik… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
silabus — sȉlabus m DEFINICIJA 1. kat. teorije i teze koje Crkva smatra zabludama, koje zabranjuje i osuđuje 2. kratak sadržaj, koncept govora, predavanja, diskusije ETIMOLOGIJA nlat. syllabus, vjerojatno pogrešno pročitano (u rukopisima Cicerona) ≃ grč.… … Hrvatski jezični portal
štumpa — štȗmpa ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA reg. zast. tuljac (ob. od pusta) od kojeg se izrađuje klasični (najčešće muški) šešir ETIMOLOGIJA njem. Stumpe: zatupljen kraj, tupi obrub … Hrvatski jezični portal
kornet — kòrnet1 m <N mn i, G kȍrnētā> DEFINICIJA 1. glazb. a. limeni puhaći instrument, sličan trublji b. jedan od orguljskih registara 2. a. tuljac, tuljak, roščić [kornet za sladoled] b. [i] (+ potenc.)[/i] ono što ima takav oblik (poštanski rog… … Hrvatski jezični portal
utuliti — utúliti (što) svrš. <prez. ùtūlīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùtūljen> DEFINICIJA potpuno ugasiti svjetlo svijeće ili svjetiljke s plamenom puhanjem ili reguliranjem, usp. prituliti ETIMOLOGIJA u + v. tuljac, tuliti … Hrvatski jezični portal
tuliti — túliti2 (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. lēći, gl. im. túljēnje> DEFINICIJA gasiti plamen (svijeće) gušenjem pomoću tuljca ETIMOLOGIJA vidi tuljac … Hrvatski jezični portal
tuljan — tùljan m DEFINICIJA zool. 1. sisavac (Phoca vitulina) iz reda perajara, vretenasta tijela, udova pretvorenih u peraje; foka 2. (mn) porodica takvih sisavaca (Phocidae) ETIMOLOGIJA v. tuljac, tuliti … Hrvatski jezični portal