trputac

trpútac m <G -úca, N mn -úci, G tr̀pūtācā>

DEFINICIJA

bot.

1. ljekovita zeljasta biljka (Plantago major) iz porodice trputaca; bokvica, muška bokvica, janjeći jezik

2. (mn) porodica biljaka Plantaginaceae, polugrmova i grmova s mnogobrojnim vrstama (Plantago lancelota, P. major, P. media, P. psyllium, P. coronopus, P. Bellardi)

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Trpútac (Garešnica, Kutina), Trpútec (270, Turopolje, Zagreb, Karlovac, Sisak)

ETIMOLOGIJA

prasl. *trьpǫtьcь (slov. trpotec, ukr. tryputnik) ≃ v. tri + v. put