trn

tȓn m <N mn tȑnovi, zb. tȓnje>

DEFINICIJA

1. oštar, igličast izraštaj na biljkama (stabljici, listu, palistiću) koji bode; bodlja

2. (mn), v. trnak

3. bot. a. [i] (+ potenc.)[/i] nisko bodljikavo šiblje ili granje; drač b. dio naziva više trnovitih biljaka (npr. crni trn), usp. trnjina

4. term. alat u obliku čelične šipke, služi za izbijanje

SINTAGMA

bijeli trn bot. veliki kravljak, v. kravljak

FRAZEOLOGIJA

biti (kome) trn u oku jako komu smetati, izazivati zavist;

zabadati trn u zdravu nogu, v. noga

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i etnici, usp. Dorn, ← njem., Spina, ← tal.): Ternóvec (Rijeka, Zagreb), Tr̀načić (Požega, Nova Gradiška), Tr̀nak (Vukovar), Tr̀nar (Samobor, Zagorje), Tŕnčević (Zagreb), Tr̀nčić (Ivanić Grad, Zagreb), Tr̀nić (Vinkovci, Požega), Tr̀ninić (640, Kostajnica, Petrinja, Rijeka, Križevci), Tr̀njak (Vukovar, Ludbreg), Tr̀njār (Vinkovci, Klanjec, Zagreb), Tr̀nka (Nova Gradiška, Zagreb, Rijeka), Tr̀novac (Požega, Dvor, Zagreb), Trnovčánec (Međimurje), Tr̀nskī (170, Koprivnica, Z Slavonija, Zagreb, Dugo Selo)

mikrotop. (vrlo često, ob. kao ime manjih čestica): Tèrnovi dȏl (Konavle);

top. (naselja): Tȓn (Metković, 228 stan.), Trnákovac (Nova Gradiška, 138 stan.), Tr̀nava (Nova Gradiška, 414 stan.), Tr̀nava Càbūnskā (Virovitica, 127 stan.), Trnávac (Korenica, 37 stan.), Tr̀nova (Dubrovnik, 74 stan.), Tr̀novac (Gospić, 233 stan.; Požega, 324 stan.), Tr̀novac Glȋnskī (Glina, 163 stan.), Tr̀novac Sokòlovačkī (Koprivnica, 120 stan.), Tr̀novec Dèsinićkī (Pregrada, 114 stan.), Tr̀novica (Rijeka, 58 stan.; Dubrovnik, 34 stan.), Trnovìtičkī Pòpovac (Garešnica, 500 stan.), Tr̀novo (Duga Resa, 28 stan.), Trnjànskī Kúti (Slavonski Brod, 369 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *tьrnъ (stsl. trъnъ, rus. tërn, polj. tarn) ← ie. *trnom (skr. trṇa-, njem. Dorn)