bor

bȏr¹ m <N mn bórovi, zb. bȏrje>

DEFINICIJA

1. bot. biljni rod četinjača (Pinus), više od 100 vrsta (bijeli/obični bor P. sylvestris, crni bor P. nigra, primorski bor Pinus pinaster) [zelen (kao) bor jako zelen]

2. božićno drvce, borić, usp. jelka

3. (mn) porodica (Pinaceae) uglavnom zimzelenih drvenastih golosjemenjača (stabla i grmovi), igličastih listova (četine) te jednospolnih i dvodomnih cvjetova, muških u obliku rese i ženskih u obliku češera (u nas rodovi: bor, smreka, jela, ariš)

FRAZEOLOGIJA

da se (jadan) zelen-bora hvatim i on bi se zelen osušio (prema narodnoj pjesmi) sav sam jadan, ni za što nisam, tuga me mori

ONOMASTIKA

pr.: Bòrovec (530, Varaždin, Zaprešić, Zagorje), Borovèčkī (130, Krapina, Zagorje, Baranja), Bòrovica (Slunj, Karlovac), Borovìnšek (Ivanić Grad), Boròvnjak (Borovnjȃk) (Zagorje, Kutina, Zaprešić)

top. (česti su mikrotop. tipa): Boròvik, Bòrovište, Boròvnjak i sl.; (naselja): Bòriš (Daruvar, 43 stan.), Bȏrje (Križevci, 157 stan.), Bòrovā Kòsa (Daruvar, 129 stan.), Bòrovac (Novska, 656 stan.), Bòrōvci (Metković, 45 stan.), Boròvīk (Vis, 17 stan.; Đakovo, 1 stan.), Bòrovina (sred. dalmatinski otoci, 320 stan.), Boròvita (Glina, 97 stan.), Bòrovljani (Koprivnica, 282 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *borъ (rus. bor: borova šuma, polj. bór) ≃ stengl. bearu: šuma