trihotomizam

trihotomìzam m <G -zma>

DEFINICIJA

kat. učenje koje službena crkva odbacuje, tvrdi da se čovjek u svom supstancijalnom biću sastoji od 3 stvarnosti: tijelo, duša, duh (npr. Duh Sveti nije dio čovjeka, nego njegov bogomdarovani spas)

ETIMOLOGIJA

vidi trihotomija