- tup
- tȗp prid. <odr. -ī, komp. tȕpljī>DEFINICIJA1. koji nije dovoljno naoštren, kojim se ne može rezati, piliti, brijati i sl.2. koji nije šiljast, kojim se ne može bosti3. pren. a. koji je umno ograničen, koji slabo, teško shvaća (o čovjeku, umu) b. koji ništa ne kazuje; bezizražajan, prazan (o licu, pogledu, očima) c. koji je zbog fizičkih ili psihičkih stanja lišen sposobnosti da opaža, prati, prosuđuje, bezosjećajan; apatičan, otupio, ravnodušanSINTAGMAtupi kut kut veći od 90, a manji od 180 stupnjevaONOMASTIKApr. (nadimačka): Túpac (Karlovac, Zagreb), Tupájić (Pula, Korčula, Split), Tupánjac (Dubrovnik, Samobor, Rijeka), Tùpek (330, Sesvete, Zagreb, Donja Stubica, Ivanić Grad, Sisak)ETIMOLOGIJAprasl. *tǫpъ (rus. tupój, polj. tępy)
Hrvatski jezični portal. 2014.