- top
- tȍp1 [b] (I)[/b] prid. <indekl.>DEFINICIJArazg. nesamostalna riječ koja se piše s drugim riječima onako kako se one pišu u zn. najbolji, najkvalitetniji, vrhunskiSINTAGMAtop-down (izg. top dȃun) postupak ekon. pristup oblikovanju organizacijske strukture poduzeća »odozgo prema dolje«;top fit koji je u dobroj kondiciji, formi, usp. top;top forma treningom dostignuta forma za postizanje najboljih rezultata u sportu ili u drugim djelatnostima vezanim uz fizičko stanje i procjenu gledalaca (politika, gluma, pjevanje itd.);top lista lista najboljih ili najpopularnijih zabavnih pjesama, najčitanijih knjiga itd.;top secret (izg. top sȋkrit) 1. najstroža tajna 2. koji je iznimno tajan; krajnje tajnovit [top secret materijal];top-speen (izg. top spȋn) sport u tenisu i stolnom tenisu napadački udarac odozdo prema gore kod kojega loptica jako rotira u prednjem smjeru i nakon odskoka dobiva ubrzanje;top-star (izg. top stȃr) najveća zvijezda ob. u svijetu glume, sporta i estrade, onaj koji uživa najveću slavu, onaj koji je najbolji i najslavniji ili jedan od njih;top-ten (izg. top tȅn) najboljih deset (ob. u smislu da je netko u vrhu u nekom poslu: sportu, glazbi i sl.)ETIMOLOGIJAengl.: vrh, gornji dio
Hrvatski jezični portal. 2014.