- top
- tȍp2 m <N mn tòpovi>DEFINICIJA1. vojn. topničko (artiljerijsko) oružje, vatreno oružje razmjerno široke cijevi kojim se na veće daljine ispaljuju eksplozivni hici, puni se granatama [poljski top; protuoklopni top; vodeni top]2. šah razg. figura u igri šaha; kula, toranj (T)3. veći smotak (tuba) štofa, platna, u prodaji na metar4. tehn. uređaj u katodnoj cijevi koji proizvodi elektronski snop5. žarg. nedovoljna ocjena; jedinicaFRAZEOLOGIJAgluh kao top (u šali) sasvim gluh;kao da je pred topom letio vrlo je otrcano odjeven, vrlo neuredan, ofucan, otrcan;kao iz topa naglo, bez oklijevanja (odgovoriti, reći);u top satjerati (baciti, staviti) jako izgrditi, oštro napasti;zaspati, spavati kao top (u)tonuti u tvrd, dubok san, tvrdo zaspati, spavatiONOMASTIKApr. (prema zanimanju): Tòbdžīć (Križevci), Tȍpčagić (Pula, Rijeka, Labin), Tȍpčić (290, Nova Gradiška, sred. Dalmacija, Bjelovar)ETIMOLOGIJAtur.
Hrvatski jezični portal. 2014.