trg

tȑg m <N mn tr̀govi>

DEFINICIJA

1. mjesto gdje se izravno prodaju ili kupuju poljoprivredni i drugi proizvodi; tržnica

2. slobodan i ravan javni prostor u gradu, ob. na križanju ulica i okružen zgradama

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju i etnici): Tŕgo (Omiš, Split, Zagreb), Tr̀govac (200, Čazma, Zagreb, Bjelovar, Jastrebarsko), Tr̀gōvčević (Trgóvčević) (140, Slavonski Brod, Z Slavonija), Tr̀gōvčić (280, Duga Resa, Karlovac, I Slavonija, Zagreb), Tr̀govec (180, Zagreb, Zagorje), Tr̀žački (Jastrebarsko), Tr̀žec (Zagreb, Zagorje, Koprivnica), Tȑžić (180, Đurđevac, Našice, Rijeka, Sisak)

top.: Tr̀gove (Petrinja), Tr̀govīšća (Požega), Tr̀govīšte (Kostajnica); (naselja): Tŕgovi (Dvor, 256 stan.), Tr̀govīšće (Trgovíšće) (Zlatar, 82 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *tъrgъ (rus. torg, polj. targ), lit. turgus