- upitno
- ùpitno pril.DEFINICIJAna upitan način, zapitano, dovedeno u pitanjeETIMOLOGIJAvidi upitati
Hrvatski jezični portal. 2014.
upitno
Look at other dictionaries:
ùpitno — pril. na upitan način, zapitano, dovedeno u pitanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dı̏skutabīlno — pril. dvojbeno, upitno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȁj — 1. {{001f}}reg. upitno odnosna zamjenica »što« 2. {{001f}}lingv. riječ koja u upitnom značenju »što« daje naziv kajkavskom narječju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tkȍ — (kȍ razg. knjiš.) zam. 〈G i A kòga, D kòmu, L kòme/kôm, I kîm/kíme〉 1. {{001f}}(upitna) a. {{001f}}izravni upit [∼ je to?; ∼ ti je to rekao?] b. {{001f}}neizravni upit nakon izravnih glagola [reci mi ∼ je bio] 2. {{001f}}(odnosna) u korelaciji s … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùpitnōst — ž svojstvo onoga što je upitno ili osobina onoga koji je upitan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čȁ — zam. 1. {{001f}}reg. upitno odnosna zamjenica što 2. {{001f}}lingv. riječ koja u upitnom značenju »što« daje naziv čakavskom narječju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kaj — kȁj DEFINICIJA 1. reg. upitno odnosna zamjenica »što« 2. lingv. riječ koja u upitnom značenju »što« daje naziv kajkavskom narječju 3. (Kaj) mjesečni časopis koji njeguje kulturu i umjetnost kajkavskog jezičnog izraza, od 1968. u Zagrebu… … Hrvatski jezični portal
upitnost — ùpitnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je upitno ili osobina onoga koji je upitan ETIMOLOGIJA vidi upitati … Hrvatski jezični portal
tko — tkȍ (kȍ razg. knjiš.) zam. <G i A kòga, D kòmu, L kòme/kȏm, I kȋm/kíme> DEFINICIJA 1. (upitna) a. izravni upit [tko je to?; tko ti je to rekao?] b. neizravni upit nakon izravnih glagola [reci mi tko je bio] 2. (odnosna) u korelaciji s taj,… … Hrvatski jezični portal
diskutabilno — dȉskutabīlno pril. DEFINICIJA dvojbeno, upitno ETIMOLOGIJA vidi diskusija … Hrvatski jezični portal
