um

um
ȗm m <N mn úmovi>
DEFINICIJA
1. a. fil. najviša spoznajna moć, ukupnost spoznaja na teorijskom i praktičnom području [trpni um; djelatni um] b. razg. sposobnost pravilnog rasuđivanja; razum [bistar um; bolestan um; pomračen um]
2. pren. umna osoba
FRAZEOLOGIJA
imati (držati i sl.) na umu (koga, što) misliti (na koga, na što), pamtiti, povesti, voditi računa, (po)brinuti se (o kome, o čemu);
ne silazi mi s uma stalno mislim (o tome);
pasti (doći) na um (kome) 1. sjetiti se 2. dosjetiti se;
pomračio mu se, poremetio mu se um poludio je;
pri bistrom umu pri čistoj svijesti;
s uma sići (skrenuti, šenuti i sl.) poludjeti;
smetnuti s uma zaboraviti;
što na umu to na drumu bez okolišanja i prešutkivanja, otvoreno govoriti
ONOMASTIKA
pr. (nadimačko): Ȗmnīk (Karlovac)
ETIMOLOGIJA
prasl. i stsl. umъ (rus., polj. um), lit. aumuo

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужен реферат?

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”