Hrvatski jezični portal. 2014.
ukorijéniti se — svrš. 〈prez. ukòrijēnīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. ukòrijēnjen〉 1. {{001f}}pustiti korijen; primiti se (o biljci) 2. {{001f}}postati običaj, duboko se usaditi (o navikama), postati domaći (o osobi); uvriježiti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ukorjenjivati — ukorjenjívati se nesvrš. <prez. ukorjènjujēm se, pril. sad. ukorjènjujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ukorijeniti ETIMOLOGIJA vidi ukorijeniti … Hrvatski jezični portal
báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pùstiti — (koga, što) svrš. 〈prez. p‹stīm, pril. pr. īvši, prid. trp. p‹šten〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [∼ pticu iz krletke] b. {{001f}}dopustiti komu da radi što želi [∼ dijete na izlet] c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ukorjenjívati se — nesvrš. 〈prez. ukorjènjujēm se, pril. sad. ukorjènjujūći se, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ukorijeniti se{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pustiti — pùstiti (koga, što) svrš. <prez. pȕstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pȕšten> DEFINICIJA 1. a. prestati zadržavati silom, dati komu ili čemu slobodu [pustiti pticu iz krletke] b. dopustiti komu da radi što želi [pustiti dijete na izlet] c.… … Hrvatski jezični portal
baciti — báciti (koga, što) svrš. <prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen> DEFINICIJA 1. zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [baciti kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. razg. otjerati, odstraniti, ukloniti… … Hrvatski jezični portal
ukorijenjen — ukòrijēnjen (u čemu, u što) prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je pustio korijen, koji je pustio korijenje 2. koji je duboko usađen, koji se ustalio, koji ima tradiciju, koji crpi snagu i razlog postojanja iz prošlosti [ukorijenjen u… … Hrvatski jezični portal
ukorijenjenost — ukòrijēnjenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga što je ukorijenjeno ETIMOLOGIJA vidi ukorijeniti … Hrvatski jezični portal
