tvŕdnja — ž 〈G mn ā/ ī〉 ono što se tvrdi ∆ {{001f}}činjenična ∼ pravn. tvrdnja čija se istinitost i istovjetnost, kao i pozitivnost ili negativnost, mogu utvrditi na isti način za sve ljude i pojmove u svakom vremenu i svakom prostoru pod normalnim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
aksìōm — m 〈G aksióma〉 1. {{001f}}općenito, temeljno načelo čija se valjanost i istinitost prihvaća bez dokazivanja; praistina 2. {{001f}}fil. tvrdnja koja se bez dokazivanja prihvaća da je istinita [specijalan odnos vladara prema Bogu ∼ je svake… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dualìtēt — m 〈G dualitéta〉 1. {{001f}}karakter bića ili stvari koji je dvostruk, koji ima dvije prirode, naravi, koji ima dva aspekta; dvojstvo, dualizam (1) 2. {{001f}}log. u modernoj logici princip kontradikcije (zakon dualiteta), neka stvar ne može… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
teòrēm — m 〈G teoréma〉 1. {{001f}}znanstvena tvrdnja, utemeljena na određenim pretpostavkama, čiju istinitost treba ustanoviti izvođenjem dokaza; poučak [Pitagorin ∼] 2. {{001f}}znanstvena tvrdnja koja se može izvesti iz danih aksioma i već dokazanih… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
teorem — teòrēm m <G teoréma> DEFINICIJA 1. znanstvena tvrdnja, utemeljena na određenim pretpostavkama, čiju istinitost treba ustanoviti izvođenjem dokaza; poučak [Pitagorin teorem] 2. znanstvena tvrdnja koja se može izvesti iz danih aksioma i već… … Hrvatski jezični portal
aksiom — aksìōm m <G aksióma> DEFINICIJA 1. općenito, temeljno načelo čija se valjanost i istinitost prihvaća bez dokazivanja; praistina 2. fil. tvrdnja koja se bez dokazivanja prihvaća da je istinita [specijalan odnos vladara prema Bogu aksiom je… … Hrvatski jezični portal
dualitet — dualìtēt m <G dualitéta> DEFINICIJA 1. karakter bića ili stvari koji je dvostruk, koji ima dvije prirode, naravi, koji ima dva aspekta; dualizam (1), dvojstvo 2. log. u modernoj logici princip kontradikcije (zakon dualiteta), neka stvar ne… … Hrvatski jezični portal
antìteza — (antitéza) ž 1. {{001f}}opreka, suprotnost, protivština 2. {{001f}}fil. negacija teze, protivna tvrdnja, opreka, suprotstavljanje dvaju suprotnih termina; stav koji tvori drugi termin u antinomiji (prvi termin je teza) 3. {{001f}}jez. knjiž.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bljezgàrija — ž ekspr. velika izgovorena besmislica, laž, glupost ili mučna tvrdnja, riječi koje po smislu izazivaju gađenje ili podsmijeh … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
brànjiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može braniti, koji ima uvjete da bude branjen, koji može izdržati oprečan sud ili kritiku i sl. [grad je ∼; tvrdnja je ∼a] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika