tutnjava
Look at other dictionaries:
tùtnjava — ž tutnjanje, tutnjenje, tutnjavina, {{c=1}}usp. {{ref}}tutanj (1){{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
brȅka — ž (brȅkēt m) 〈D L brȅci〉 isprekidan mukli zvuk (kao zvuk motornih vozila); buka, tutnjava … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gr̀mljavina — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}jedno ili više naglih električnih pražnjenja u atmosferi, popraćeno bljeskom svjetlosti (munjom) i oštrim ili potmulim zvukom b. {{001f}}učestalo praskanje koje se čuje kad grmi 2. {{001f}}a. {{001f}}tutnjava topova,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòdmūkao — pòdmūk|ao prid. 〈odr. klī〉 1. {{001f}}koji potajno čini zlo, koji prikriva zle namjere šutnjom, ljubaznim ponašanjem i sl.; podao, himben, licemjeran 2. {{001f}}koji najavljuje opasnost [∼la bolest; ∼la tutnjava] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tȗtanj — m 〈G tnja, N mn tnji/tȕtnjevi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}dalek i dugotrajan zvuk koji se razliježe od grmljavine, eksplozije i sl.; tutnjava b. {{001f}}mukao, prigušen zvuk od kloparanja kotača, lokomotive, pada, buke iz daljine i sl. c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òrljava — ž 1. {{001f}}bučno prolaženje, probijanje brze rijeke ili potoka 2. {{001f}}tutnjava, grmljavina, treskanje (zvukovi velike snage koje proizvode jaki izvori kao topovi, lavine itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
orljava — òrljava ž DEFINICIJA 1. bučno prolaženje, probijanje brze rijeke ili potoka 2. tutnjava, grmljavina, treskanje (zvukovi velike snage koje proizvode jaki izvori kao topovi, lavine itd.) ONOMASTIKA top.: Òrljava (rječica kod Požege), Òrljavac… … Hrvatski jezični portal
podmukao — pòdmūkao prid. <odr. klī> DEFINICIJA 1. koji potajno čini zlo, koji prikriva zle namjere šutnjom, ljubaznim ponašanjem i sl.; podao, himben, licemjeran 2. koji najavljuje opasnost [podmukla bolest; podmukla tutnjava] ETIMOLOGIJA pod 1 + v.… … Hrvatski jezični portal
tutanj — tȗtanj m <G tnja, N mn tnji/tȕtnjevi> DEFINICIJA 1. a. dalek i dugotrajan zvuk koji se razliježe od grmljavine, eksplozije i sl.; tutnjava b. mukao, prigušen zvuk od kloparanja kotača, lokomotive, pada, buke iz daljine i sl. c. vika, galama … Hrvatski jezični portal
bomba — bȏmba ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA 1. vojn. čelično tijelo napunjeno eksplozivnom tvari, služi za razaranje [atomska bomba; kazetna bomba; ručna bomba; zapaljiva bomba] 2. pren. a. opasnost koja se može naglo pojaviti [odjeknulo je poput bombe] … Hrvatski jezični portal
