uhvatiti

ùhvatiti (koga, što) svrš. <prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùhvaćen>

DEFINICIJA

1. a. uzeti, dohvatiti brzim pokretom b. domoći se čega [uhvatiti priliku; uhvatiti mjesto u gledalištu]; zaposjesti, ugrabiti c. silom zadržati nekoga ne dopuštajući da pobjegne; uhititi, zatvoriti, uhapsiti

2. a. naći u određenom stanju, situaciji i sl. [uhvatiti nespremnog]; zateći, uvrebati b. nastati, pojaviti se dok je netko ili nešto u određenom položaju, stanju i sl.

3. shvatiti, razabrati [uhvatiti smisao]

FRAZEOLOGIJA

dobro je uhvatio riječi odobravanja 1. da je tko dobro uhvatio rukama (npr. loptu) ili iskoristio priliku (npr. neočekivanu materijalnu dobit) 2. da je dosegao zadovoljavajuću visoku dob prije smrti;

ne moći uhvatiti ni za glavu ni za rep ne moći razumjeti;

uhvatilo ga dobio je napad (bijesa, gnjeva i sl.);

uhvatilo ga piće opio se;

uhvatiti bolest razboljeti se;

uhvatiti konce shvatiti čije namjere, sastaviti cjelinu od podataka;

uhvatiti maglu žarg. pobjeći, naglo se izgubiti, nestati;

uhvatiti vezu (s kime) stupiti, doći u dodir, u kontakt (s kim);

uhvatiti za riječ (koga) tražiti da se tko sjeti onoga što je rekao

ETIMOLOGIJA

u- + v. hvatati