- ukočenost
- ùkōčenōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>DEFINICIJAosobina onoga koji je ukočen, svojstvo onoga što je ukočenoETIMOLOGIJAvidi ukočiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
ukočenost
Look at other dictionaries:
ùkōčenōst — ž osobina onoga koji je ukočen, svojstvo onoga što je ukočeno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rigor — rȉgor m DEFINICIJA knjiš. 1. ukočenost (u ponašanju, u tvrdoći predmeta), rigiditet 2. strogost SINTAGMA rigor mortis (izg. rigor mȍrtis) mrtvačka ukočenost ETIMOLOGIJA lat. rigor: oporost, krutost, strogost ≃ rigidus: ukočen ← rigēre: ukočiti se … Hrvatski jezični portal
blokáda — blokád|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}vojn. potpuno zatvaranje tuđega položaja, grada itd., prekid komunikacija [došlo je do ∼e; probiti ∼u] b. {{001f}}ekon. pol. zatvaranje mogućnosti jednoj zemlji za razmjenu dobara i trgovinu, blokade bankovnih… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ekstáza — (èkstaza) ž 1. {{001f}}vrlo jako i pretjerano oduševljenje, do krajnosti povišeni afekt, opijenost, ushićenje; ushit, zanos 2. {{001f}}pat. stanje histerika; očituje se kao nepokretnost, neosjetljivost, ukočenost pogleda i utonulost u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izvjèštāčenōst — ž osobina ili držanje onoga koji je izvještačen; usiljenost, ukočenost, artificijelnost, afektiranost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
katalèpsija — ž pat. potpuna mišićna ukočenost koja onemogućuje bilo kakav voljni pokret (ob. u histeriji, organskim neurološkim i psihičkim bolestima, kao i pod hipnozom) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
NARKO- — {{upper}}NARKO {{/upper}} kao prvi dio riječi kazuje da se ono što je u drugom dijelu odnosi na omamljivanje, omamljiva (opojna) sredstva, uspavljivanje; omamljenost, opijenost, ukočenost [narkomanija] ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
paralìzīranōst — (paralizîranōst) ž stanje, osobina onoga koji je paraliziran; ukočenost, umrtvljenost, uzetost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pozérstvo — sr stav i ponašanje pozera; usiljenost, ukočenost, afektiranost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blokada — blokáda ž DEFINICIJA 1. a. vojn. potpuno zatvaranje tuđega položaja, grada itd., prekid komunikacija [došlo je do blokade; probiti blokadu] b. ekon. pol. zatvaranje mogućnosti jednoj zemlji za razmjenu dobara i trgovinu te takav postupak na planu … Hrvatski jezični portal
