- varga
- vȃrga m <N mn -e>DEFINICIJAreg.1. obrtnik koji štavi kožu; kožar, štavitelj2. zast. opančar, obućarONOMASTIKApr. (prema zanimanju): Vȃrga (3490, Međimurje, I Slavonija, Baranja, Zagorje, Koprivnica, Kaligarić, Opančar, Šuster), Vargánović (Osijek, Crikvenica), Vȁrgāš (Požega, I Slavonija), Vargášević (Slavonski Brod, Požega), Vargàzon (Međimurje), Vàrgec (Međimurje, Zagreb), Vàrgek (290, Zagreb, Međimurje, Baranja, Koprivnica), Vȃrgić (210, Slavonski Brod, I Slavonija, Đurđevac, Bjelovar), Vȃrgović (350, Koprivnica, SZ Hrvatska), Vȏrgić (190, Vukovar, I Slavonija, Baranja)ETIMOLOGIJAmađ.: obućar
Hrvatski jezični portal. 2014.