uvrtjeti

uvrtjeti
uvr̀tjeti (u što) svrš. <prez. ùvrtīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ùvrćen>
DEFINICIJA
1. tako da se vrti, vrtnjom učiniti da jedan predmet uđe u drugi ili u neku podlogu
2. (sebi) pren. pretjerano se zanijeti čime, pretjerano se zagrijati za što, poludjeti za čim
ETIMOLOGIJA
u- + v. vrtjeti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȁmēt — ž 〈I ēti/ ēću〉 1. {{001f}}sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, spoznajna sposobnost, sposobnost za otkrivanje odnosa (uzročnosti, istovjetnosti itd.) među činjenicama i stvarima; razum, um, inteligencija 2. {{001f}}prirodna sposobnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zàbiti — (što) svrš. 〈prez. zȁbijēm, pril. pr. īvši, imp. zàbīj, prid. trp. zabìjen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}udarcem ili udarcima učiniti da što uđe jedno u drugo [∼ čavao čekićem]; ukucati b. {{001f}}postići [∼ gol] 2. {{001f}}pren. ekspr. a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pamet — pȁmēt ž <I ēti/ ēću> DEFINICIJA 1. sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje, spoznajna sposobnost, sposobnost za otkrivanje odnosa (uzročnosti, istovjetnosti itd.) među činjenicama i stvarima; inteligencija, razum, um 2. prirodna… …   Hrvatski jezični portal

  • zabiti — zàbiti (što) svrš. <prez. zȁbijēm, pril. pr. īvši, imp. zàbīj, prid. trp. zabìjen> DEFINICIJA 1. a. udarcem ili udarcima učiniti da što uđe jedno u drugo [zabiti čavao čekićem]; ukucati b. postići [zabiti gol] 2. pren. ekspr. a. staviti,… …   Hrvatski jezični portal

  • uvrnuto — ùvr̄nūto pril. DEFINICIJA na uvrnut način; smušeno, čudno, neuobičajeno ETIMOLOGIJA vidi uvrtjeti …   Hrvatski jezični portal

  • uvrnutost — ùvr̄nūtōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje ili osobina onoga koji je uvrnut (2) ETIMOLOGIJA vidi uvrtjeti …   Hrvatski jezični portal

  • uvrtati — ùvrtati (što) nesvrš. <prez. ùvrćēm, imp. ùvrći, prid. rad. ùvrtao, pril. sad. ùvrćūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. uvrnuti ETIMOLOGIJA vidi uvrtjeti …   Hrvatski jezični portal

  • uvrtač — uvr̀tāč m <G uvrtáča, N mn uvrtáči> DEFINICIJA anat. mišić koji uvrće podlakticu; pronator ETIMOLOGIJA vidi uvrtjeti …   Hrvatski jezični portal

  • uvrnut — ùvr̄nūt prid. <odr. ī> DEFINICIJA pren. koji je smušen: sulud, čudan ETIMOLOGIJA vidi uvrtjeti …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”