- uzvišenje
- uzvišénje srDEFINICIJA1. <gl. im.>, v. uzvisiti2. mjesto neodređena oblika koje se blago i malo u reljefu ističe visinom; uzvišicaETIMOLOGIJAvidi uzvisiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
uzvišenje
Look at other dictionaries:
uzvišénje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}uzvisiti{{/ref}} 2. {{001f}}mjesto neodređena oblika koje se blago i malo u reljefu ističe visinom; uzvišica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Name days in Croatia — In Croatia, a name day (Croatian: imendan) is a day corresponding to a date in the Catholic calendar when the respective saint s day is celebrated. Even though celebration of the name day is less usual than celebrating birthday, the name day is… … Wikipedia
brijêg — m 〈N mn brȅgovi/brijézi jez. knjiž.〉 1. {{001f}}manje brdo, ob. izdvojeno (usamljeno) uzvišenje do 200 m nad terenom 2. {{001f}}pov. jez. knjiž. obala ⃞ {{001f}}kao od ∼a odvaljen vrlo snažan, jak; udarila kola o ∼ došlo je do nevolje; tiha voda … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȑdo — bȑd|o sr 〈G mn bȓdā〉 1. {{001f}}prirodno uzvišenje tla relativne visine do 500 m, veće od brijega, a manje od planine 2. {{001f}}a. {{001f}}razg. glomazna hrpa čega [∼o smeća] b. {{001f}}pren. velika količina čega (ob. kao nepoželjno svojstvo,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hȗm — m 〈N mn húmovi〉 1. {{001f}}pojedinačno ili jedino uzvišenje na ravnom predjelu (do 200 m visine) [»Zlatno se polje stere,/Valovito, mirno i spokojno,/I s ∼a se ∼u vere/...« V. Vidrić] 2. {{001f}}(Hum) pov. (u nekim izvorima) Hercegovina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hȗmka — ž 〈D hȗmci, G mn hȗmākā/ ī〉 1. {{001f}}uzvišenje od zemlje koje nastaje kopanjem i zagrtanjem groba 2. {{001f}}mogila … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòmčić — m rij. knjiš. stjenovito uzvišenje zaobljeno radom ledenjaka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
planìna — ž 〈G mn planínā〉 geogr. veliko kopneno uzvišenje (ob. iznad 500 m relativne visine) koje obično ima više vrhova; gora … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uzdignúće — sr 1. {{001f}}povišeno mjesto na brijegu; uzvišenje, uzvišica 2. {{001f}}čin ili rezultat uzdizanja (moralnog i sl.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uzvísiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. ùzvīsīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùzvīšen, gl. im. uzvišénje〉 1. {{001f}}činiti da se tko uzvisi, da dođe na viši položaj, do većeg ugleda 2. {{001f}}a. {{001f}}dati veću vrijednost, veće značenje;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
