varlamit

varlàmīt (varlaàmīt) m <G varlamíta>

DEFINICIJA

pravosl. pristalica učenja pustinjaka Varlaama Kalabrijskog (14. st.) koji je poricao učenje o mogućnosti neposrednog općenja s Bogom preko vječnih božanskih energija

ETIMOLOGIJA

srlat. valraamita, prema imenu pustinjaka Varlaama