- ustaljen
- ùstāljen prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se ne mijenja; stalan, nepromjenjiv, uobičajen [ustaljen običaj]ETIMOLOGIJAvidi ustaliti
Hrvatski jezični portal. 2014.
ustaljen
Look at other dictionaries:
ùstāljen — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne mijenja [∼ običaj]; stalan, nepromjenjiv, uobičajen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ustalíti — ím in ustáliti im dov., ustálil (ȋ í; á ȃ) narediti, da se kaj več ne spreminja, ne menjava a) glede na položaj, stanje: ustaliti meje / ustaliti notranji položaj države / ustaliti gospodarstvo b) glede na količino, vrednost: ustaliti cene;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kolotèčina — kolotèčin|a ž 1. {{001f}}trag koji na mekanom putu ostavljaju kola 2. {{001f}}ustaljen red po kojem se što odvija; uobičajen slijed, rutina ⃞ {{001f}}ući (vratiti se) u ∼u ući (vratiti se) u ustaljen red, uobičajen život, svakodnevne navike … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kolotečina — kolotèčina ž DEFINICIJA 1. trag koji na mekanom putu ostavljaju kola 2. ustaljen red po kojem se što odvija, uobičajen slijed; rutina FRAZEOLOGIJA ući (vratiti se) u kolotečinu ući (vratiti se) u ustaljen red, uobičajen život, svakodnevne navike… … Hrvatski jezični portal
fráza — ž 1. {{001f}}lingv. jezična jedinica kojoj je oblik ustaljen stalnom upotrebom; skup riječi sa ustaljenim značenjem koje je različito od zbroja značenja njegovih članova, funkcionira kao dio rečenice; frazem [zlo i naopako; nositi glavu u torbi]… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍnvencionālan — kȍnvencionāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji se zasniva na konvenciji, koji se drži uobičajenih pravila i oblika [∼no ponašanje; ∼na laž]; ustaljen 2. {{001f}}pejor. koji nije sposoban izići iz uobičajenih pravila i oblika [∼an čovjek];… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
maníra — manír|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}lik. ustaljen način oblikovanja karakterističan za neko umjetničko djelo, umjetničku školu ili razdoblje b. {{001f}}način kako se što radi 2. {{001f}}〈mn〉 vanjski oblik ponašanja, ophođenja [imati/nemati ∼e]; forma … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàdjevica — ž riječ koja se nadjene poznatom pojmu koji se iz sebe izvodi kao ustaljen pojam s drugačijom nijansom značenja [nova osjećajnost, novi filozofi, žensko pismo] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stȁr — prid. 〈odr. stȃrī, komp. stàrijī〉 1. {{001f}}koji je u kasnoj životnoj dobi, koji je doživio mnogo godina, opr. mlad [∼ kao Troja, žarg. vrlo star] 2. {{001f}}〈odr.〉 a. {{001f}}koji je bio u prošlosti, koji potječe iz prošlosti; nekadašnji,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ustáliti — (što, se) svrš. 〈prez. ùstālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùstāljen〉 učiniti da što postane stalno, da ostane stalno, uvesti u stalnu naviku; uobičajiti (se) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
