kolotečina

kolotečina
kolotèčina ž
DEFINICIJA
1. trag koji na mekanom putu ostavljaju kola
2. ustaljen red po kojem se što odvija, uobičajen slijed; rutina
FRAZEOLOGIJA
ući (vratiti se) u kolotečinu ući (vratiti se) u ustaljen red, uobičajen život, svakodnevne navike
ETIMOLOGIJA
v. kolo + v. teći

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • kolotèčina — kolotèčin|a ž 1. {{001f}}trag koji na mekanom putu ostavljaju kola 2. {{001f}}ustaljen red po kojem se što odvija; uobičajen slijed, rutina ⃞ {{001f}}ući (vratiti se) u ∼u ući (vratiti se) u ustaljen red, uobičajen život, svakodnevne navike …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kolotéčina — e ž (ẹ̑) knjiž. kolesnica, tir: kolovoz je bil med kolotečinama porasel z gosto travo; spotikala sta se po suhih kolotečinah / vola sta s težavo vlekla voz po strmi kolotečini kolovozu / življenje se spet vrača v stare kolotečine ♦ avt. razdalja …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Darkwood Dub — at the Supernatural Festival in 2008 Background information Also known as Darkvud Dab Origin …   Wikipedia

  • brázda — brázd|a ž 〈G mn ā/ ī〉 1. {{001f}}sloj prevrnute zemlje koji ostaje za plugom [zaorati/povući ∼u; praviti ∼e brazdati (1)]; razor 2. {{001f}}arhit. duguljasta udubina oštrokutnog presjeka na sjecištu dviju ploha, ob. na kamenim ili drvenim… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • špur — špȗr m <N mn ovi> DEFINICIJA reg. trag, ležanje automobilskih kotača na cesti (posebno važan pri kontroli i podešavanju upravljačkog mehanizma); kolotečina ETIMOLOGIJA njem. Spur …   Hrvatski jezični portal

  • zglajzati — zglȁjzati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. zglȁjzān> DEFINICIJA razg. 1. (Ø, iz čega) iskočiti iz tračnica (o vlaku i tramvaju) [vlak je zglajzao] 2. (Ø) pren. propasti, nastradati, »otići u stranu«, biti odbačen (u politici i u… …   Hrvatski jezični portal

  • vagaš — vàgāš m <G vagáša> DEFINICIJA 1. reg. trag, usjek kotača na cesti ili putu, kolotečina 2. prokop, jarak 3. žlijeb na kotaču ETIMOLOGIJA mađ. vágás ← vágni: urezivati …   Hrvatski jezični portal

  • brazda — brázda ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA 1. sloj prevrnute zemlje koji ostaje za plugom [zaorati/povući brazdu; praviti brazde brazdati (1)]; razor 2. arhit. duguljasta udubina oštrokutnog presjeka na sjecištu dviju ploha, ob. na kamenim ili drvenim …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”