- uspravan
- ȕsprāvan prid. <odr. -vnī>DEFINICIJA1. koji stoji okomito, vertikalno2. pren. koji je čvrsta značaja, moralno neupitan, koji je častan, dostojanstvenETIMOLOGIJAvidi uspraviti
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
ùspraviti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùspravljen〉 1. {{001f}}(koga, što) postaviti, dovesti u uspravan položaj, postaviti okomito ono što je bilo vodoravno 2. {{001f}}(se) zauzeti uspravan položaj, stati uspravno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
štram — štrȁm [b] (I)[/b] prid. <indekl.> DEFINICIJA reg. zast. 1. koji je vojnički odmjeren, uspravan u držanju tijela; utegnut 2. pren. koji je zgodan; lijep, naočit (o osobi) ETIMOLOGIJA njem. stramm: ukočen, uspravan … Hrvatski jezični portal
uspraviti — ùspraviti (se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùspravljen> DEFINICIJA 1. (koga, što) postaviti, dovesti u uspravan položaj, postaviti okomito ono što je bilo vodoravno 2. (se) zauzeti uspravan položaj, stati uspravno… … Hrvatski jezični portal
dikli — dìkli prid. <indekl.> DEFINICIJA reg. 1. koji hoda uspravno; uspravan, prav 2. koji je pun ponosa; ponosan ETIMOLOGIJA tur. dikili: prav, uspravan … Hrvatski jezični portal
gȕriti se — (∅) nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. ēći se, gl. im. ēnje〉 1. {{001f}}dobivati pogrbljeno držanje, biti sve manje uspravan 2. {{001f}}dugo i strpljivo raditi nad čim; grbiti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kôs — kôs1 m 〈N mn kósovi〉 zool. ptica pjevica (Turdus merula); mužjak crne boje i žutog kljuna kôs2 prid. 〈odr. ī〉 koji je nagnut, koji je pod kutom prema vodoravnoj (horizontalnoj) osnovici (za razliku od uspravan) ∆ {{001f}}∼a prizma mat. prizma… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pròštac — m 〈G proštàca, N mn ci, G proštácā〉 kolac kao dio plota; planka ⃞ {{001f}}pružiti se kao ∼ pasti svom dužinom; stati kao ∼ podr. ukočeno stajati, uštapiti se; tanak kao ∼ visok i uspravan, lijepog stasa, ravan kao svijeća (o osobi) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pòdignuti se — (pòdići se) svrš. 1. {{001f}}a. {{001f}}pokrenuti, premjestiti se s nižeg na više mjesto, popeti se b. {{001f}}pomaknuti se nagore, zauzeti viši položaj 2. {{001f}}ustati, zauzeti uspravan položaj 3. {{001f}}postati veći, porasti (o biljkama) 4.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rávan — ráv|an prid. 〈odr. rȃvnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je bez izbočina i udubljenja, bez neravnina (o površinama) b. {{001f}}koji je neiskrivljen, nesavijen, koji se pruža kao pravac 2. {{001f}}(komu, čemu) koji je jednak (po nekoj osobini,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stȁti — (∅) svrš. 〈prez. stȁnēm, pril. pr. stȃvši, imp. stȁni, aor. stȁdoh〉 1. {{001f}}zaustaviti se nakon hodanja, vožnje itd. [svako vozilo mora ∼ ispred pješačkog prelaza; ∼ pred izlogom] 2. {{001f}}a. {{001f}}postaviti se u uspravan položaj;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika