Hrvatski jezični portal. 2014.
deriva — derȋva ž DEFINICIJA pom. zanošenje broda ustranu zbog struje ili vjetra; vožnja ustranu ETIMOLOGIJA tal. deriva … Hrvatski jezični portal
blìnker — m reg. 1. {{001f}}umjetni mamac za ribe od kovine, plastične mase itd.; varak, varalica 2. {{001f}}treptajuće, signalno svjetlo u prometu koje upozorava na opasnost (na cesti, pružnom prijelazu, ograđenim dijelovima gradnje i sl.) 3. {{001f}}〈mn〉 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍfsājd — m sport, {{c=1}}v. {{ref}}zaleđe (3){{/ref}} ⃞ {{001f}}naći se u ∼u 1. {{001f}}načiniti takav prekršaj 2. {{001f}}žarg. a. {{001f}}zastraniti, naći se tamo gdje ne treba b. {{001f}}biti zanemaren, preskočen, gurnut ustranu ✧ {{001f}}engl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pokòpati — pokòpa|ti (koga, što) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. pȍkopān〉 1. {{001f}}a. {{001f}}smjestiti u zemlju; zakopati b. {{001f}}pren. izgubiti smrću [∼la je tri muža] 2. {{001f}}(što) razg. a. {{001f}}staviti ustranu; odbaciti b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
propùstiti — (∅, koga, što) svrš. 〈prez. pròpustīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròpušten〉 1. {{001f}}(koga, što) pustiti koga, što da prođe, da prodre, da se probije kroza što 2. {{001f}}(što) cijedeći pustiti da prođe kroza što 3. {{001f}}(koga, što) a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȕkōso — pril. 1. {{001f}}u kosom položaju [stajati ∼] 2. {{001f}}(uz gl. kretanja) u jednu stranu, ustranu, lijevo i desno od pravca gledanja … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zakarabàsati — (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši〉 reg. ekspr. 1. {{001f}}zalutati, skrenuti ustranu 2. {{001f}}pren. prijeći granicu u čemu, pretjerati, prijeći (izgubiti) mjeru … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zastrániti — (∅) svrš. 〈prez. zàstrānīm, pril. pr. īvši, prid. rad. zastránio〉 1. {{001f}}poći stranputicom, otići ustranu 2. {{001f}}pren. udaljiti se od teme razgovora, pripovijedanja, učenja i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zavùčen — prid. 〈odr. ī〉 zaklonjen daleko ustranu; udaljen, zabačen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
blinker — blìnker m DEFINICIJA reg. 1. umjetni mamac za ribe; varak, varalica 2. treptajuće, signalno svjetlo u prometu koje upozorava na opasnost 3. (mn) term. naočnjaci u obliku kape za trkaće konje; sprečavaju ih da gledaju ustranu i unazad ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
