- usamiti
- usámiti (koga, se) svrš. <prez. ùsamīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùsāmljen>DEFINICIJAknjiš. izdvojiti (koga, sebe) iz zajednice, društva, učiniti samim; osamiti (se)ETIMOLOGIJAu- + v. sam
Hrvatski jezični portal. 2014.
usamiti
Look at other dictionaries:
sȅbe — zam. (povratno posvojna) 〈G D sȅbi/si, A sȅbe/se, L sȅbi, I sȍbōm〉 1. {{001f}}zamjenjuje svako gramatičko lice u jednini i množini kada se subjekt ne izriče ponovno u jednom od kosih padeža [poslovođa voli imati dobre radnike blizu ∼: blizu… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
usamljenik — usamljènīk m <G usamljeníka, N mn usamljeníci> DEFINICIJA onaj koji je usamljen, bez društva, onaj koji se povukao u samoću ETIMOLOGIJA vidi usamiti … Hrvatski jezični portal
usamljeništvo — usamljeníštvo sr DEFINICIJA stanje usamljenika, način kojim živi usamljenik ETIMOLOGIJA vidi usamiti … Hrvatski jezični portal
usamljen — ùsāmljen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji je izdvojen od drugih; sȃm 2. koji nema nikoga, koji trpi osamu SINTAGMA usamljen slučaj klišej u zn. pojedinačan, izniman slučaj ETIMOLOGIJA vidi usamiti … Hrvatski jezični portal
usamljenica — usamljènica ž DEFINICIJA v. usamljenik ETIMOLOGIJA vidi usamiti … Hrvatski jezični portal
usamljenički — usamljènīčkī prid. DEFINICIJA koji je svojstven, koji se odnosi na usamljenike ETIMOLOGIJA vidi usamiti … Hrvatski jezični portal
usamljenički — usamljènīčki pril. DEFINICIJA kao usamljenik, na način usamljenika ETIMOLOGIJA vidi usamiti … Hrvatski jezični portal
usamljenost — ùsāmljenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje onoga koji je usamljen ETIMOLOGIJA vidi usamiti … Hrvatski jezični portal
