- uručiti
- urúčiti (što) svrš. <prez. ùrūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùrūčēn>DEFINICIJAdati, predati u ruke; izručiti, dostaviti [uručiti pismo]ETIMOLOGIJAu- + v. ruka
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
urúčiti — (što) svrš. 〈prez. ùrūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùrūčēn〉 dati, predati u ruke [∼ pismo]; izručiti, dostaviti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uručivati — uručívati (što) nesvrš. <prez. urùčujēm, pril. sad. urùčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. uručiti ETIMOLOGIJA vidi uručiti … Hrvatski jezični portal
dȁti — (koga, što, komu što, se) svrš. 〈prez. dȃm/dádem/ dȁdnēm (se), pril. pr. dȃvši (se), imp. dȃj (se), aor. dȁdoh (2. i 3. l. dȁde) (se), prid. rad. dȁo (se), prid. trp. dȃn/dȃt〉 1. {{001f}}uručiti iz ruke u ruku, prepustiti kome što, predati 2 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dònijēti — svrš. 〈prez. donèsēm, pril. pr. ēvši, imp. donèsi, prid. rad. dȍnio/dȍnijēla ž, prid. trp. donèsen〉 1. {{001f}}(komu, što) prenijeti što od nekud; uručiti komu, opr. odnijeti [∼ presudu; ∼ zakon; ∼ odluku] 2. {{001f}}(koga) održati plod do roka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dòturiti — (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. dòturen〉 1. {{001f}}razg. dostaviti ono što se transportira, prevozi i sl., ob. kao radnja brzog postupka [∼ bačvu vina]; dotjerati, dostaviti 2. {{001f}}dodati na brzinu, dodati tako da ne traži… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
isporúčiti — (što) svrš. 〈prez. ispòrūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ispòrūčen〉 poslati i uručiti kupljenu ili naručenu robu, poštu, pozdrave i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȕžiti — (što, se) svrš. 〈prez. pr‹žīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pr‹žen〉 1. {{001f}}(što) izravno iz ruke dati; uručiti 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}leći ispruživši se b. {{001f}}protegnuti se u dužinu, zauzeti kakav prostor [rijeka se pružila… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prèdati — (koga, što, komu, čemu, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. prȅdān〉 1. {{001f}}(koga, što, komu) a. {{001f}}dati na određeno mjesto [∼ pismo; ∼ pošiljku na poštu] b. {{001f}}dati onome komu je namijenjeno; uručiti,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
teslímiti — svrš. 〈prez. tèslīmīm, pril. pr. teslímīvši, prid. rad. tèslimio, gl. im. teslímljēnje〉 reg. dati onomu komu je namijenjeno; predati, uručiti, dostaviti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
uručívati — (što) nesvrš. 〈prez. urùčujēm, pril. sad. urùčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}uručiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika