zalogáj — a m (ȃ) 1. količina hrane, ki se da naenkrat v usta: dati zalogaj v usta; prežvečiti zalogaj; majhen, velik zalogaj; zalogaj kruha / zalogaj mu je zastal v grlu // dejanje, s katerim se kaj pogoltne: pri zadnjem zalogaju se mu je zaletelo / meso … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prezalogajiti — prezalogájiti (što) svrš. <prez. prezalògājīm, pril. pr. īvši, prid. rad. prezalogájio> DEFINICIJA uzeti koji zalogaj, malo pojesti za okrepu ETIMOLOGIJA pre 1 + v. zalogaj … Hrvatski jezični portal
založiti — zalòžiti1 (što) svrš. <prez. zàložīm, pril. pr. īvši, prid. rad. zalòžio> DEFINICIJA pojesti koji zalogaj, uzeti zakusku [malo založiti] ETIMOLOGIJA vidi zalogaj … Hrvatski jezični portal
zalogajčić — zalogàjčić m DEFINICIJA dem. od zalogaj ETIMOLOGIJA vidi zalogaj … Hrvatski jezični portal
zalogajčina — zalogàjčina ž DEFINICIJA augm. od zalogaj ETIMOLOGIJA vidi zalogaj … Hrvatski jezični portal
bȑcnuti — (bȑknuti) (što) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. bȑcni, prid. rad. bȑcnuo〉 1. {{001f}}malo dotaknuti, vrlo malo uzeti prstima 2. {{001f}}(što) uzeti mali zalogaj, malo kušati; čalabrknuti, čalabrcnuti 3. {{001f}}a. {{001f}}bocnuti,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grîz — grîz1 m 〈N mn grı̏zovi〉 1. {{001f}}jedan pokret kojim se grize i otkida zalogaj 2. {{001f}}napola sažvakana hrana i neprobavljena u želucu 3. {{001f}}razg. bol u želucu, bol koja se osjeća kao da grize grîz2 m krupno mljeveno žito; krupica… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grı̏znuti — (grı̏cnuti) (što) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. grı̏znūt〉 1. {{001f}}a. {{001f}}malo, neznatno ugristi, zagristi; gricnuti b. {{001f}}otkinuti zubima jedan zalogaj, uzeti jednim grizom 2. {{001f}}malo zagristi, nešto malo pojesti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mámac — m 〈G mca, V mče, N mn mci, G mȃmācā〉 1. {{001f}}ono što je priređeno kao zalogaj za životinju, divljač ili ribu, koja se želi uhvatiti, ono na što se ona mami; mamilo 2. {{001f}}ono što privlači, ono što nekoga treba zavesti [uhvatiti na ∼;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mástan — más|tan (másan) razg. prid. 〈odr. mȃsnī, komp. màsnijī〉 1. {{001f}}koji sadrži masti, masnoće, opr. postan 2. {{001f}}pren. koji donosi velike prihode; obilan, unosan 3. {{001f}}koji je izvana zamašćen, koji se ljeska kao da je namazan mašću [∼na … Veliki rječnik hrvatskoga jezika