- zaključni
- záključnī prid.DEFINICIJAkoji je krajnji, s kojim se zaključuje [zaključno poglavlje]; konačan, definitivan, posljednjiETIMOLOGIJAvidi zaključiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
zaključni
Look at other dictionaries:
záključnī — záključn|ī prid. koji je krajnji, s kojim se zaključuje [∼o poglavlje]; konačan, definitivan, posljednji, finalan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izpít — a m (ȋ) postopek, pri katerem se ugotavlja in vrednoti znanje, sposobnost kandidata: delati, napraviti, narediti, opraviti izpit; prijaviti se k izpitu; učiti se za izpit; izdelati, izpraševati pri izpitu; žarg., šol. cepniti, pasti pri izpitu… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zakljúčen — čna o prid. (ȗ) ki zaključuje kako celoto: zaključna oddaja ciklusa; zaključna pesem zbirke / zaključni pogovori; zaključna dela ◊ ekon. zaključni račun prikaz prihodkov, odhodkov in poslovnega izida v določenem razdobju ter sredstev in… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
matúra — e ž (ȗ) zaključni izpit na srednji šoli: delati maturo; napraviti, opraviti maturo s prav dobrim uspehom; pasti pri maturi; priprava na maturo; obletnica mature / mala matura nekdaj zaključni izpit po nižji srednji šoli; velika matura … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pòígra — e ž (ȍ ȋ) 1. lit. posebni, zaključni prizor dramskega dela: napisati drami poigro 2. muz. zaključni instrumentalni stavek glasbenega dela: klavirska poigra v samospevu … Slovar slovenskega knjižnega jezika
račún — 1 a m (ȗ) 1. skupek med seboj povezanih števil, znakov, s katerimi se po določenem postopku ugotavlja novo število: izračunati, rešiti, sestaviti račun; rezultat računa je pravilen / preveriti račun; v računu je napaka / pomožni račun // nav. mn … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zádnji — a e prid. (ȃ) 1. ki leži, je zadaj, za čim: zadnji del ladje; zadnji konec voza / zadnja stran bankovca, kovanca, medalje stran s podobo, podatki, ki navadno smiselno dopolnjujejo upodobitev na sprednji strani; zadnja stran hiše / medved se je… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
epìlog — m 〈N mn ozi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}zaključni dio književnog djela; završna riječ, pogovor, opr. prolog b. {{001f}}glazb. u operi i igrokazu zaglavak, završne riječi ili stihovi s općim razmatranjem djela, često u obliku pouke ili pohvale c.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȅto — čest. (prezentativ) 1. {{001f}}a. {{001f}}za pokazivanje čega što je blizu onoga kome se govori b. {{001f}}za ukazivanje ili pokazivanje na nešto što je uočeno bilo gdje [∼ ga] 2. {{001f}}za ukazivanje na ono o čemu se govori u zn. rezimiranja [∼ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pa — pa1 vezn. 1. {{001f}}vezuje rečenice i rečenične dijelove koji izriču ono što se dogodilo poslije onoga što je rečeno u glavnoj rečenici 2. {{001f}}u vremenskoj ili prostornoj uzastopnosti [kiša ∼ sunce]; a zatim, a onda 3. {{001f}}po redu,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
