briljàntan — briljànt|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji je poput briljanta; vrlo svijetao, koji sija [∼an sjaj]; blještav, bliješteći 2. {{001f}}koji se ističe vrsnošću, ljepotom i sl. [∼no djelo; ∼an um]; izvrstan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȁli — ȁli1 vezn. 1. {{001f}}(suprotni) a. {{001f}}na početku rečenice kojom se kazuje što suprotno onome što je rečeno u prethodnoj rečenici [Lako je reći, ∼ je teško ostvariti; On je bogat, ∼ škrt] b. {{001f}}ekspr. u korelaciji s vremenskim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
briljàntno — pril. na briljantan način; sjajno, blistavo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Bagehot — (izg. bèjdžeot), Walter (1826 1877) DEFINICIJA engleski politički teoretičar i književni kritičar; 1861 1877. glavni urednik i briljantan uvodničar tjednika The Economist (već 140 godina najutjecajniji političko ekonomski list u svijetu) u kojem… … Hrvatski jezični portal
briljantno — briljàntno pril. DEFINICIJA na briljantan način; sjajno, blistavo ETIMOLOGIJA vidi briljant … Hrvatski jezični portal
briljantnost — briljàntnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je briljantan ili svojstvo onoga što je briljantno ETIMOLOGIJA vidi briljant … Hrvatski jezični portal