zabadati

zabadati
zabádati (što) nesvrš. <prez. zàbādām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
FRAZEOLOGIJA
zabadati (u) koga stalno nekomu dosađivati zajedljivim primjedbama; zakerati;
zabadati nogama u hodu ne moći dovoljno dizati noge i stopalima udarati o tlo, »rovati«;
zabadati nos (u što) pačati se u nešto, ob. nepozvan ili neželjen;
zabadati trn u zdravu nogu kvariti neku dobru zamisao, bacati klipove
ETIMOLOGIJA
vidi zabosti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • zabádati — (što) nesvrš. 〈prez. zàbādām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}zabosti{{/ref}} ⃞ {{001f}}∼ (u) koga stalno nekomu dosađivati zajedljivim primjedbama; zakerati; ∼ nogama u hodu ne moći dovoljno dizati noge i stopalima udarati o… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zabádati — am nedov. (ȃ) s sunki, potiskanjem delati, da koničasti del predmeta pride v kaj: zabadala je vilice v krompir, da bi ugotovila, če je kuhan / zabadati mehur z votlo iglo // s sunki, potiskanjem delati, da kaj s koničastim delom pride v kaj in… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • grı̏sti — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. grízēm (se), pril. sad. grízūći (se), imp. grízi (se), prid. rad. grı̏zao (se), prid. trp. grìzen, gl. im. grízēnje〉 1. {{001f}}sitniti hranu upotrebom vilica i zubi [∼ kruh] 2. {{001f}}zabadati zube u što 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kljȗn — m 〈N mn klj‹novi〉 1. {{001f}}rožnat produžen kraj gornje i donje čeljusti ptica (i nekih drugih životinja) 2. {{001f}}pren. ono što je nalik kljunu (ob. prednji izduženi dio čega) [∼ broda pramac] ⃞ {{001f}}baciti (što) u ∼ nešto pojesti,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nòga — nòg|a ž 〈D L nòzi, A nȍgu, N mn nȍge, G nȍgū/nógā reg. knjiš.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}ud čovjeka i životinja kojim se hoda b. {{001f}}dio toga od prstiju do gležnja [ima veliku ∼u; ima ∼u broj 39] 2. {{001f}}pren. dio na kojem neki… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nôs — m 〈G nȍsa, A nôs, L nòsu, N mn nȍsovi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}anat. organ njuha i jedan od dišnih organa u ljudi i životinja b. {{001f}}meton. njuh [imati dobar ∼] 2. {{001f}}razg. (+ potenc.) ono što se ističe kao nos na licu (npr. šiljak… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȑst — m 〈G mn pr̀stī/pr̀stijū/pȓstā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}anat. jedan od pet pokretnih završetaka ruke ili noge čovjeka [mali ∼; srednji ∼; dobiti po ∼ima; udariti po ∼ima; upirati ∼om] b. {{001f}}meton. dio rukavice koji se navlači na prst ili… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stràtēgija — ž 1. {{001f}}vojn. dio ratne vještine koja se bavi pripremom i upotrebom oružanih snaga kao cjeline i u velikim operacijama 2. {{001f}}ekon. utvrđivanje dugoročnih ciljeva poduzeća i načina njihova ostvarivanja 3. {{001f}}pren. vještina stratega… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȓn — m 〈N mn tȑnovi, zb. tȓnje〉 1. {{001f}}oštar, igličast izraštaj na biljkama (stabljici, listu, palistiću) koji bode; bodlja 2. {{001f}}〈mn〉, {{c=1}}v. {{ref}}trnak{{/ref}} 3. {{001f}}bot. a. {{001f}}(+ potenc.) nisko bodljikavo šiblje ili granje; …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zabádānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}zabadati{{/ref}} 2. {{001f}}gnjavljenje; zezanje 3. {{001f}}zabijanje čega u što …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”