- vrtjeti
- vr̀tjeti (se) nesvrš. <prez. vr̀tīm (se), pril. sad. vr̀tēći (se), prid. rad. vr̀tio/vr̀tjela (se) ž, prid. trp. vȑćen, gl. im. vr̀ćēnje>DEFINICIJA1. (što) dovoditi što u kružno gibanje, kretanje; okretati, obrtati, zavrćivati2. (čime) micati dijelom tijela oko osi [vrtjeti glavom]3. (se) a. okretati se, obrtati se oko osi ili oko jedne točke b. nemirno se okretati, vrpoljiti se c. (se oko čega) pren. vraćati se na isti predmetFRAZEOLOGIJAvrti mi se mozak (od brige, od posla) imam mnogo briga, previše sam zaposlen;vrti mi se u glavi od čuda to je veliko iznenađenje;vrtjeti koga (oko malog prsta) činiti što s kime po svojoj volji;vrtjeti repom 1. ulagivati se komu 2. ponašati se izazovno (o ženi, koketnoj djevojci);vrtjeti se kao čigra 1. biti u neprekidnu pokretu 2. vrlo brzo i vješto raditi; vrti mi se u glavi hvata me vrtoglavica;vrtjeti se oko koga 1. udvarati se 2. ulagivati se komeONOMASTIKApr. (nadimačka): Vrtíčević (Split, Rijeka), Vr̀tikapa (Dubrovnik), Vr̀tiprah (Dubrovnik, Koprivnica), Vrtòdušić (Pag, Rab, Primorje), Vrtúlek (Ludbreg, Zagreb)ETIMOLOGIJAprasl. *vьrtěti (stsl. vrьtěti, rus. vertét', polj. wiercić), lit. versti ← ie. *wert-: okretati (lat. vertere, stvnjem. wērden: postati)
Hrvatski jezični portal. 2014.