- vrč
- vȑč m <G vr̀ča, N mn vr̀čevi>DEFINICIJAposuda za piće (obično od zemlje) s ručkomFRAZEOLOGIJAvrč ide na vodu dok se ne razbije tko izaziva opasnost, neminovno nastradaONOMASTIKApr. (nadimačka): Vr̀čak (Zaprešić, Bjelovar, Prigorje, Donja Stubica), Vr̀ček (390, Varaždin, Zagorje, Međimurje, Koprivnica), Vȑčić (100, Šibenik, Imotski, Rijeka), Vȑčković (140, Samobor, Turopolje, Zagreb)ETIMOLOGIJAprasl. *vъrčь (stsl. vrъčь, slov. vrč) ← lat. urceus
Hrvatski jezični portal. 2014.