vritnjak

vrȉtnjāk m <N mn -āci>

DEFINICIJA

reg. žarg.

1. udarac nogom u stražnjicu [dobiti vritnjak]

2. pren. grub način kad se tko koga odluči riješiti, grub način kad se komu dade otkaz službe, kad tko koga otjera s radnog mjesta bez dužnog poštovanja i zahvalnosti [dati (komu) vritnjak]

ETIMOLOGIJA

vidi vrit