vrh

vȑh [b] (I)[/b] m <G vr̀ha, N mn vr̀hovi/vȑsi knjiš.>

DEFINICIJA

1. najviši, vidljivo uzdignut dio brda; sljeme

2. krajnji, tanji ili slobodniji, odvojeniji kraj; vršak, šiljak [vrh olovke]

3. mat. a. točka lika ili tijela najudaljenija od pravca ili ravnine osnove b. točka u kojoj se sijeku stranice nekog lika

4. ono što je gore, odozgo, gornji, prednji ili istaknut dio, viši dio, granica [vrh posude; vrh grane; vrh cipele; vrh noža]

5. a. najviši položaj u hijerarhiji, rukovodeći ljudi, prvaci [vrh vlasti; društveni vrh] b. ono što je najbolje [svjetski znanstveni vrh]

6. zast. istok (odražava se u toponimiji)

SINTAGMA

sastanak na vrhu pol. sastanak najviših predstavnika država

FRAZEOLOGIJA

do vrha (napuniti) dokraja (posudu, vreću, bačvu itd.);

na vrh glave popeti se (kome) dodijati, dojaditi (kome);

na vrhu jezika, na vrhu pera (biti, stajati) toga časa ne moći se sjetiti i reći, napisati

ONOMASTIKA

Vr̀hoje m. os. ime (narodno), zast.

pr. (etnici): Vèrhar (Zagreb, Međimurje), Veršànskī (Baranja, Osijek, Đurđevac), Vèršec (Zagreb, Podravina, Ogulin, Bjelovar), Vrdòljāk (2040, Imotski, Zagora, sred. Dalmacija, Sinj, v. i dol), Vȑh (120, Rovinj, Istra, Primorje, Vinkovci), Vȑhār (120, Međimurje, Baranja, Križevci), Vȑhovac (350, Zagreb, Slavonija, Pakrac, Turopolje, Sisak), Vrhòvčāk (Vrhovčȃk) (Pula, Međimurje, Sesvete), Vrhóvčević (Slavonski Brod), Vȑhovec (460, Zagorje, Zagreb, Zaprešić, Križevci), Vȑhovnīk (Zagreb, Pregrada, Bjelovar), Vrhòvskī (470, Zagorje, Koprivnica, Križevci, Bjelovar), Vrhòvšek (Dugo Selo, Zlatar Bistrica), Vȑlja (Našice, I Slavonija, Sesvete), Vȑljac (Šibenik, Zagreb), Vȑljak (Dugo Selo), Vrljánović (120, Nova Gradiška, Z Slavonija), Vȑljević (Šibenik, Rijeka), Vȓljić (320, Slavonski Brod, I Slavonija, Imotski), Vrnòga (110, Metković, Zagreb, v. i noga), Vŕšak (Križevci), Vȑščaj (Sisak, Split), Vȑščāk (100, Sveti Ivan Zelina, Prigorje), Vȑšćāk (Sveti Ivan Zelina, Novi Marof), Vȑšek (Zagreb, Grubišno Polje), Vȑšić (140, Međimurje, Varaždin, Podravina)

mikrotop.: Vȑdolja (I dijelovi dolaca), Vȑhmljeće (Mljet), Vrhovnjáci (otočići kod Lastova)

top. (naselja): Vȑh (Buzet, 137 stan.), Vȑh Dràganićkī (Karlovac, 303 stan.), Vȑh Lášići (Poreč, 37 stan.), Vȑh Letovànićkī (Sisak, 118 stan.), Vȑh Vìsočkī (Novi Marof, 137 stan.), Vȑhi Prègradskī (Pregrada, 411 stan.), Vȑhi Vìnagorskī (Pregrada, 184 stan.), Vȑhjani (Poreč, 4 stan.), Vȑhova Gorìca (Duga Resa, 44 stan.), Vȑhovac (Ozalj, 478 stan.), Vȑhovac Sokólovačkī (Koprivnica, 64 stan.), Vȑhovački Sòpot (Ozalj, 105 stan.), Vȑhōvci (Čabar, 141 stan.), Vrhòvčāk (Vrhovčȃk) (Grad Zagreb, 267 stan.), Vȑhovec (Vrbovec, 166 stan.), Vȑhovec Bednjànskī (Ivanec, 41 stan.), Vȑhovina (Slavonski Brod, 280 stan.), Vr̀hovljan (Čakovec, 342 stan.), Vȑpolje (Sinj, 325 stan.), Vȑpolje Bȃnskō (Dvor, 182 stan.), Vȑškovac (Ozalj, 218 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *vьrxъ (rus. verx, polj. wierzch), lit. viršus ← ie. *wers- (lat. verruca: uzvisina, grč. hérma: prud)