- začas
- zàčas (Ø) pril.DEFINICIJA1. vrlo brzo, odmah, poslije, odmah nakon čega2. smjesta [dolazim začas]ETIMOLOGIJAza- + v. čas
Hrvatski jezični portal. 2014.
začas
Look at other dictionaries:
zăcaş — ZĂCÁŞ, Ă, zăcaşi, e, adj. (reg.) 1. Care zace bolnav în pat; fără putere; p. ext. leneş, trândav. 2. fig. Rău, răutăcios, invidios; răzbunător. – Zăcea + suf. aş. Trimis de spall, 16.03.2002. Sursa: DEX 98 ZĂCÁŞ adj. v … Dicționar Român
zàčas — (∅) pril. 1. {{001f}}vrlo brzo, odmah, poslije, odmah nakon čega 2. {{001f}}smjesta [dolazim ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zacăş — ZÁCĂŞ, Ă, (Mold.) adj. Leneş, puturos. (din zăcea) Trimis de tavi, 18.05.2004. Sursa: DER … Dicționar Român
zãcáş — adj. m., pl. zãcáşi; f. sg. zãcáşã, pl. zãcáşe … Romanian orthography
djèlić — m dem. od dio, dijelak; komadić ⃞ {{001f}}za (u) ∼(u) sekunde u velikoj brzini, začas, odmah, smjesta … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dlȁn — m 〈N mn dlànovi〉 1. {{001f}}anat. unutrašnja strana šake osim prstiju 2. {{001f}}pov. mjera za dužinu ⃞ {{001f}}čuvati (držati, nositi) kao malo vode na ∼u brižno čuvati; (što) ∼om o ∼, dok bi ∼om o ∼ udario brzo, učas, začas, odmah; gledati u ∼ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gòtov — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je nakon izrađivanja, rada, preuređenja, usavršavanja završen; potpun 2. {{001f}}koji je spreman [jesi li ∼?] 3. {{001f}}razg. s kojim je završeno; propao 4. {{001f}}(na što) razg. spreman na što, (uvijek) pripravan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȁo — kȁo1 (ko) vezn. izriče: 1. {{001f}}sličnost ili jednakost pojmova ili postupaka [otac ∼ sin (radi)] 2. {{001f}}način [∼ lud] a. {{001f}}ponavljanje pojma u zn.: podrazumijeva se, kao što se zna [ljudi ∼ ljudi] 3. {{001f}}formalnu usporedbu u zn … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pljȅsnuti — (se) svrš. 〈prez. nēm (se), pril. pr. ūvši (se), prid. trp. pljȅsnūt〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}pljeskati (1,2){{/ref}} 2. {{001f}}(se) udariti dlanom po dijelu tijela [∼ se rukom po ramenu] 3. {{001f}}pren. pasti, srušiti se ⃞ {{001f}}što bi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rùkāv — m 〈G rukáva〉 1. {{001f}}dio odjeće koji pokriva ruku [kratki ∼ do lakta; dugi ∼ do šake] 2. {{001f}}a. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}rukavac{{/ref}} b. {{001f}}nešto što se grana, odvaja od svojeg glavnog dijela, glavne arterije; ogranak, krak ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
