- završiv
- zavr̀šiv prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se može završiti, kojemu je moguće utvrditi ili se zna da ima kraja [završivi posao]ETIMOLOGIJAvidi završiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
nezavr̀šiv — prid. 〈odr. ī〉 koji nije završiv, koji se ne može završiti, kojemu nema kraja, opr. završiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nezavršiv — nezavr̀šiv prid. <odr. ī>, opr. završiv DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. završiti, završiv … Hrvatski jezični portal