zbičiti

zbȉčiti (komu, komu što) svrš. <prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. zbȉčen>

DEFINICIJA

žarg.

1. zabiti [zbičiti zgoditak postići zgoditak jakim neobranjivim udarcem]

2. staviti koga u vrlo tešku situaciju vrlo jakim argumentom od kojega nema obrane

3. zabiti cviku, smjestiti komu, metnuti komu, natočiti komu

ETIMOLOGIJA

za- + v. biti