zid

zȋd m <N mn zȉdovi, G zȉdōvā/zidóvā ekspr.>

DEFINICIJA

1. uspravni dio zgrade na kojem leži krovište ili koji pregrađuje unutrašnji prostor [potporni zid; slijepi zid (zid bez prozora)]

2. zidana ograda (od kamena, opeke)

3. pren. a. pregrada, zapreka, nepremostiva teškoća [naići na zid u nastojanjima, težnjama, željama za unapređivanjem čega itd. naići na otpor, opstrukciju, nesavladivo nerazumijevanje i slične zapreke; probiti zvučni zid] b. sve što nalikuje na zid [zid šutnje stanje kada svi šute (ob. zbog straha, interesa i sl.)]

SINTAGMA

Kineski zid 1. pov. zid oko Kineskog carstva 2. pren. neprelazna zapreka u ophođenju između ljudi, između običaja itd.;

zid plača zid u Jeruzalemu, sveto mjesto Židova;

trbušni zid anat. splet trbušnih mišića;

živi zid 1. ljudi koji svojim tijelima tvore neku zapreku 2. sport više igrača (u nogometu i rukometu) koji se postavljaju pred svoja vrata kako bi omeli direktan udarac na njih

FRAZEOLOGIJA

biti zatvoren među četiri zida ne izlaziti iz kuće, među svijet;

blijed kao zid potpuno blijed;

i zidovi imaju uši treba biti oprezan da tko ne prisluškuje kad se govori;

odbija se kao od zida riječi, dokazi, argumenti ne nailaze na odjek, uzalud je govoriti, nitko ništa ne razumije ili ne želi shvatiti = kao da zidu govoriš, = kao grahom o zid;

ograditi se Kineskim zidom prekinuti vezu s vanjskim svijetom, ograditi se od vanjskog utjecaja;

prisloniti koga uza zid izvesti na strijeljanje, strijeljati;

staviti pred zid (koga) suočiti koga s istinom, predočiti mu nesmiljenost činjenica (tako da ostane bez mogućnosti da se o njih ogluši);

šutjeti kao zid ne govoriti ništa;

udarati, lupati glavom o zid, v. glava

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Zìdār (390, Virovitica, Sinj, Slavonija, Turopolje, Podravina), Zidárević (Duga Resa, Pokuplje), Zìdarić (450, Križevci, Pazin, Istra, Prigorje)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. *zidъ (rus. zid, polj. zid) ← ie. *dheyg'h- (lat. fingere: oblikovati, grč. teȋkhos: zid)