zlato

zlȃto sr

DEFINICIJA

1. kem. element (simbol Au, atomski broj 79), plemenita kovina sjajnožute boje, služi i kao mjerilo vrijednosti [čisto zlato; lomljeno zlato]; aurum

2. meton. ukupnost predmeta od zlata (nakit, zlatnici, zlatne niti)

3. pren. a. ono što mnogo vrijedi (osoba, stvar) b. naziv odmila [zlato moje!] c. sjaj zlata

SINTAGMA

bijelo zlato 1. zlato kojemu je dodana takva količina drugih kovina da ima srebrnastu boju 2. [i] (+ potenc.)[/i] ono što je dragocjeno ili rijetko, jako vrijedno i sl. a bijele je boje;

crno zlato 1. ugljen kao izvor energije 2. nafta;

crveno zlato iron. [Dogodine neće biti rajčica ni za lijek. A vi ćete, gospodine, plivati u zadovoljstvu što ste stavili na stranu dovoljne zalihe crvenog zlata!];

rasprodaja obiteljskog zlata, v. rasprodaja ;

žuto zlato 1. dosl. zlato uobičajene boje 2. pren. pšenica, kukuruz kao važan izvor hrane

FRAZEOLOGIJA

čista se zlata rđa ne hvata čestit čovjek ne može se pokvariti;

čist kao zlato (o osobi) besprijekoran (naročito u moralnom pogledu);

nije ni on (ona) zlato u dijaloškoj situaciji pri ocjeni spora ili sukoba i u ocjenjivanju krivnje (kad ni drugi nije potpuno nedužan);

platiti (suhim) zlatom skupo, mnogo platiti;

u zlatu u zlatnom novcu, u zlatnoj valuti;

(platiti, obračunati) u zlatu 1. dosl. platiti zlatnicima ili zlatnim nakitom i sl. 2. prema cijeni zlata (na tržištu zlata);

zlata vrijedan od velike vrijednosti, vrlo vješt, umješan;

(dobro, hajde) zlato (u obraćanju, poticanju ili odobravanju čijega postupka, ob. kad se stariji obraća mlađem ili djetetu ili roditelji djeci);

zlato od čovjeka divan, izvanredan čovjek;

zlato u polugama zlato izliveno u kalupe u kakvima se čuva u trezorima;

zlato u prahu (u zrncima) zlato nakon ispiranja u nalazištu

ONOMASTIKA

Zlȃta ž. os. ime (narodno), usp. Aurelija ← lat. Aurea; isto: Zlȁtka; hip.: Zlàtica; Zlȁtko m. os. ime (narodno), usp. Aurel ← lat. Aureus; isto: Zlàtan, Zlȁtoje zast., Zlȁtoljūb zast., Zlȁtomīr zast. i sl.

pr. (od imena, nadimačka i prema zanimanju): Zlatánović (Nova Gradiška, sred. Dalmacija), Zlàtār (570, Ludbreg, Koprivnica, Brač, Gvozd, I Slavonija), Zlàtarek (100, Međimurje, Varaždin, Bilogora), Zlatárević (Slavonski Brod, Senj), Zlàtarić (230, Karlovac, I Slavonija, Banovina), Zlátec (Đurđevac, Podravina, Sesvete), Zlátić (250, Istra, Primorje, I Slavonija), Zlȁtko (Dalmacija, Slavonija), Zlȁtkov (Rijeka, Dugo Selo, Poreč), Zlȁtković (Požega, Dalmacija), Zlàtolas (Klanjec, + v. vlas), Zlȃtović (180, Dvor, Banovina), Zlàtunić (Đakovo, I Slavonija)

mikrotop.: Zlȃta (vrh, Zadar), Zlatári (Karlovac), Zlatàrica (Split), Zlatárovac (Brod), Zlàtava (Vinkovci), Zlȃtnā Gréda (Beli Manastir), Zlȃtnī rȃt i sl.

ETIMOLOGIJA

prasl. *zolto (stsl. zlato, rus. zóloto, polj. złoto), latv. zelts ← ie. *g'helh₃- (skr. hiraṇya-, njem. Gold)