žlijézda — ž 〈G mn ā〉 anat. organ u čovječjem ili životinjskom tijelu koji stvara i izlučuje sekrete ∆ {{001f}}predstojna ∼ prostata … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tr̀tičnī — tr̀tičn|ī prid. koji pripada, koji je dio, koji se odnosi na trticu ∆ {{001f}}∼a žlijezda zool. anat. u ptica, parna velika žlijezda s gornje strane trtice; uropigijalna žlijezda … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
parotida — parotída ž DEFINICIJA anat. parotidna žlijezda, slinovnica smještena između uha i donje čeljusti; podušna žlijezda, zaušna žlijezda, zaušnjak ETIMOLOGIJA nlat. parotis ← grč. parōtís ≃ par + oȗs: uho … Hrvatski jezični portal
zaušni — zàušnī prid. DEFINICIJA koji je za uhom SINTAGMA zaušna žlijezda anat. najveća žlijezda slinovnica; podušna žlijezda, parotida ETIMOLOGIJA za + v. uho … Hrvatski jezični portal
uropigijalan — uropȉgijālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA uropigijalna žlijezda zool. parna velika žlijezda s gornje strane trtice u ptica; trtična žlijezda ETIMOLOGIJA nlat. uropygia ≃ grč. oȗron: mokraća + pýgē: stražnjica … Hrvatski jezični portal
trtični — tr̀tičnī prid. DEFINICIJA koji pripada, koji je dio, koji se odnosi na trticu SINTAGMA trtična žlijezda zool. anat. u ptica, parna velika žlijezda s gornje strane trtice; uropigijalna žlijezda ETIMOLOGIJA vidi trtica … Hrvatski jezični portal
epifíza — ž anat. 1. {{001f}}žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem smještena na stražnjem zidu treće moždane komore; pinealna žlijezda, žirka 2. {{001f}}okrajina dugih kostiju ∆ {{001f}}∼ mozga anat. stražnji dio međumozga ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hipofíza — ž anat. žlijezda s unutrašnjim lučenjem smještena na bazi mozga, regulira rad drugih endokrinih žlijezda ✧ {{001f}}nlat. ← grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nadbùbrežnī — nadbùbrežn|ī (nȁdbubrežnī) prid. koji je iznad bubrega, ob. {{001f}}u: ∆ {{001f}}∼a žlijezda anat. žlijezda s unutrašnjom sekrecijom, sa svake strane iznad bubrega po jedna, izlučuje hormon (adrenalin) koji regulira krvni tlak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȕza — sȕz|a ž 〈N mn s‹ze, G sȗzā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}fiziol. izlučina suznih žlijezda koja održava vlažnost oka b. {{001f}}izlučina suznih žlijezda koja se luči prilikom plakanja [u ∼ama; gorke ∼e; krokodilske ∼e; ∼e radosnice] c. {{001f}}kap… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika