- subota
- sùbota žDEFINICIJAšesti dan tjedna, dan između petka i nedjeljeSINTAGMAVelika subota kršć. dan uoči UskrsaFRAZEOLOGIJAduži petak od subote (u šali) opomena da je suknja duža od kaputa i sl. (a po običajima potrebno je da bude obratno)ONOMASTIKASùbota m. os. ime (narodno), zast. (ob. se davalo djeci rođenoj u subotu); isto: Sòbota, Sȕboje; hip.: Súbo, usp. tal. Sabatino, Sabatinapr. (od imena ili etnici): Sóbo (Karlovac, Vinkovci), Sòbočan (180, Međimurje, Virovitica), Sobočánec (Međimurje, Ludbreg), Sòboćan (Međimurje, Križevci), Sòbota (340, Đurđevac, SZ Hrvatska, Z Slavonija), Sobotínčić (Rijeka, Primorje), Sòbotka (Zagreb, Petrinja), Súbić (120, I Slavonija, Požega, Rijeka, Samobor), Sùbota (160, Virovitica, Drniš, Slavonija), Subotičánac (Zagreb), Subotičánec (160, Koprivnica, Podravina, Bjelovar), Sùbotičkī (Vukovar), Sùbotić (1620, S Dalmacija, I Slavonija, Knin, Zagreb, Rijeka), Subotínović (Osijek), Sùbotnīk (Zagreb, Sesvete)top. (naselja, ob. trgovišta nazvana po subotnjem sajmu, usp. Murska Sobota, Subotica): Sòbočāni (Ivanić Grad, 300 stan.), Lȗg Sùbotičkī (Našice, 581 stan.)ETIMOLOGIJAprasl. *sǫbota, *sobota (stsl. sobota, rus. subbóta, polj. sobota) ← lat. sabbatum, *sambatum ← grč. <mn> sábbata ← hebr. šabbāt
Hrvatski jezični portal. 2014.