žica

žȉca ž <G mn žȋcā>

DEFINICIJA

1. istanjena ili kao nit upredena kovina [čelična žica; bakrena žica]

2. upredena nit; konac

3. struna ili metalna nit glazbala

4. žila [žica vode podzemni tok koji omogućava kopanje bunara]

SINTAGMA

bodljikava žica žica s bodljama koja se upotrebljava za ograde, za utvrđivanje položaja u ratu i za osiguravanje važnih objekata;

glasne žice [i] (+ srp.)[/i], v. glasnice;

lička žica čista vuna za domaće pletivo;

žica ge 1. glazb. žica na nekim instrumentima (pruža izvođaču posebne mogućnosti) 2. pren. žicanje, žicarenje, postupak žicara

FRAZEOLOGIJA

dirnuti, pogoditi u žicu dirnuti u osjetljivo mjesto;

imati žicu za što imati dara, smisla;

natezati žicu 1. dosl. vući s jednog ili dva kraja da se napne 2. pren. djelovati, dokazivati, iskorištavati neke mogućnosti najviše što se može, do krajnjih granica (predodžba o tome da se žica kida);

plesati na žici boriti se za održanje između dvije strane;

udariti u druge žice okrenuti na drugo, na drugi način;

udariti u tanke žice jadikovati da se izazove sažaljenje

ETIMOLOGIJA

prasl. *žica (rus. dijal. žíca: vunena nit, češ. dijal. žičica), lit. gija: nit ← ie. *g^wiH- (grč. biós: luk, skr. jiyā: nit na luku)