idiofonski

ȉdiofōnskī prid.

DEFINICIJA

koji titranjem elastične materije od koje su načinjeni (metal, drvo) proizvode zvuk

SINTAGMA

idiofonski instrumenti glazb. instrumenti koji daju zvuk udaranjem (triangl, gong, ksilofon, zvona) treskanjem (čegrtaljke, klepetaljke, zvončići, def), trzanjem (drombulja, muzičke kutije), struganjem, trljanjem (Glassharmonika, Nagelgeige)

ETIMOLOGIJA

vidi idiofonija