zvonikati

zvonìkati (Ø) nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

razg.

1. dosadno stalno zvoniti, dosađivati zvonjavom, uznemiravati stalnim oglašavanjem zvona (ob. za telefon, kućno zvonce, praporac, klepetušu ili manje zvono slaba zvuka)

2. motati se oko tijela ili nogu kao zvono (zato jer ima kroj zvona ili je preširoko) [hlače mi zvonikaju]; lambikati

ETIMOLOGIJA

vidi zvon