žaba

žȁba ž <G mn žȃbā>

DEFINICIJA

1. zool. bezrepi vodozemac iz istoimene porodice (Ranidae), dugačkih zadnjih nogu i velika odskoka [žaba krastača; žaba kreketuša; zelena žaba]

2. zool., v. grdobina

3. pom. žarg. drveni ili metalni kolut kroz koji se provlači konop za dizanje ili vuču tereta

SINTAGMA

ljudi žabe pom. sport podvodni izviđači, ronioci opremljeni za posebne zadatke

FRAZEOLOGIJA

(zbrajati) babe i žabe (zbrajati, miješati) kruške i jabuke, usp. jabuka ;

gutati žabe miriti se s čim neugodnim ob. u ophođenju s ljudima;

vidjela žaba (gdje se konji kuju pa i ona digla nogu) posl. (o onome koji slijepo slijedi tuđe postupke kojima nije dorastao ili koji su iznad njegovih mogućnosti)

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka i etnici): Žabárović (I Slavonija), Žàbčić (320, Ozalj, Moslavina, Zagorje, Zagreb i okolica), Žábec (Zagreb i okolica, Donja Stubica), Žȁbek (Zlatar Bistrica, Novska), Žȁbica (Korčula, Dubrovnik), Žábić (Garešnica, Daruvar), Žȁbjačan (Bjelovar, Prigorje), Žȁbkār (Kutina, Zagreb, Knin)

hidronim. (ob. vrela, lokve, manji potoci): Žabadínovac (vrelo, Gospić), Žȁbica (vrelo, Dubrovnik), Žàbīk (potok kod Varaždina), Žȁbinica (potok, Zagreb), Žȁbjāk (lokva, Žirje, Split; zemljište, Gospić), Žȁbljāk (Vojnić, Žirje; Hercegovina), Žȁbnica (potok, Križevci), Žàbnjača (pustara, Donji Miholjac), Žȁbnjak (Križevci, Korčula, Gospić), Žávnica (potok, Čazma) te složena imena tipa: Žȁbjā lȗka (Križevci), Žȁbljāčkī kànāl (Crnac, Slavonija)

top. (naselja): Žȁbica (Gospić, 250 stan.), Žȁbjāk (Bjelovar, 339 stan.), Žȁbljāk (Duga Resa, 105 stan.), Žȁbnica (Vrbovec, 189 stan.), Žȁbnīk (Varaždin, 146 stan.; Čakovec, 368 stan.), Žȁbnō (Sisak, 455 stan.), Žȁbnjača (Orahovica), Žȁbnjak (Vrbovec, 102 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *žaba (rus. žába, polj. żaba), stprus. gabawo ≃ njem. Quappe, lat. bufo