zvukopis

zvukopis
zvȕkopīs m
DEFINICIJA
konstr. neol. knjiš. riječ koja se pojavila kao naslov nekih snimljenih proznih tekstova (romana i sl.) namijenjenih slušanju i onima kojima je otežano ili nemoguće služenje vidom (slijepima)
ETIMOLOGIJA
v. zvuk + v. pisati

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”