brtvíti — ím nedov., brtvèn (ȋ í) teh. zapirati, zmanjševati reže, da tekočina ne uhaja; tesniti … Slovar slovenskega knjižnega jezika
brtvljenje — bȑtvljēnje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. brtviti 2. tehn. postupak kojim se postiže nepropusnost raznih spojišta u strojarstvu, zatim nepropusnost nasipa, zidova i spojišta cijevi u građevinarstvu; zaptivanje ETIMOLOGIJA vidi brtviti … Hrvatski jezični portal
brtvilo — br̀tvilo sr DEFINICIJA [i] (+ potenc.)[/i] 1. tehn. zaptivač, usp. brtva 2. materijal od kojega se izrađuju brtve ETIMOLOGIJA vidi brtviti … Hrvatski jezični portal
brtva — bȑtva ž <G mn bȑtāvā/ ī> DEFINICIJA tehn. ono što brtvi, zabrtvljuje, zaklopac koji zatvara, dio kakva stroja i sl. ETIMOLOGIJA vidi brtviti … Hrvatski jezični portal
brtvenica — bȑtvenica ž DEFINICIJA tehn. strojni dio za brtvljenje okretnih ili pravocrtno pomičnih dijelova stroja (osovina i sl.), sastoji se od brtvila i metalnog kućišta ETIMOLOGIJA vidi brtviti … Hrvatski jezični portal
zabrtviti — zàbrtviti (što) svrš. <prez. zàbrtvīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zàbrtvljen> DEFINICIJA zatvoriti brtvom; zatisnuti, začepiti ETIMOLOGIJA za + v. brtviti … Hrvatski jezični portal
dihtati — dȉhtati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. dobro prianjati, čvrsto držati, biti čvrsto priljubljen (ob. na spojevima cijevi ili na vratima, prozorima i sl.); ne propuštati, zaptivati; brtviti [vrata dobro … Hrvatski jezični portal