žuriti — žúriti se nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. ubrzano se kretati; hitati, spješiti 2. ubrzano raditi ili obavljati kakav posao 3. (Ø) razg. [i] (+ srp.)[/i] žuriti ETIMOLOGIJA prasl. *žuriti (rus. žurít : koriti … Hrvatski jezični portal
zúriti — (∅, u što, u koga) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 pejor. gledati napadno u što; uporno, netremice gledati u što (nepristojno, besmisleno itd.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
žúriti se — nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. rēći se, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}ubrzano se kretati; hitati 2. {{001f}}ubrzano raditi ili obavljati kakav posao … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
žúriti se — im se nedov. (ū) zastar. hiteti: žuril se je domov / ni se ti treba tako žuriti … Slovar slovenskega knjižnega jezika
br̀zati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}žuriti, brzo se kretati 2. {{001f}}žuriti više nego što je potrebno, raditi u brzini, navrat nanos, brzopleto, u žurbi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zurnuti — zȕrnuti (Ø, u što, u koga) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. zȕrnuo> DEFINICIJA v. zuriti ETIMOLOGIJA vidi zuriti … Hrvatski jezični portal
brzati — br̀zati (Ø) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. žuriti, brzo se kretati 2. žuriti više nego što je potrebno, raditi u brzini, navrat nanos, brzopleto, u žurbi ETIMOLOGIJA vidi brz … Hrvatski jezični portal
cȓv — m 〈G mn cŕvā/cŕvī〉 1. {{001f}}razg. a. {{001f}}naziv za ličinku većine kukaca, kreće se uvijanjem tijela b. {{001f}}onaj koji je sitan u odnosu na onoga koji je velik 2. {{001f}}pren. vrlo marljiva osoba [marljiv kao ∼; pretvoriti se u ∼a u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fȑka — fȑk|a ž žarg. buka, vika, galama, svađa [dignuti ∼u (oko čega)] ⃞ {{001f}}nema ∼e nema problema, ne treba se žuriti, nema mjesta brizi, ne treba se uzbuđivati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gláva — gláv|a ž 〈A glȃvu, N mn glȃve〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. {{001f}}gornji dio neke strukture ili organa [∼a gušterače] 2. {{001f}}taj dio tijela kao sjedište uma,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika