zora

zòra ž <G mn zórā>

DEFINICIJA

1. pojava dana, prva jutarnja svjetlost pri pojavi dana [od (rane) zore do (mrkla) mraka cijelog dana; u cik zore u svitanje]; svitanje

2. pren. ekspr. knjiž. prvi znak nečeg lijepog i velikog; početak, najava

SINTAGMA

Zora Dalmatinska hrv. književno-poučni časopis, izlazio u Zadru 1844—1849.

FRAZEOLOGIJA

ničija nije do zore gorjela posl. svakoj slavi, moći ili sjećanju na koga ima kraja, nitko nije vječan nakon što njegovo vrijeme, slava, moć ili život prođu

ONOMASTIKA

Zòra ž. os. ime (narodno), usp. lat. Aurora; isto: Zòrana, Zȏrka; hip.: Zȍrica; Zòran m. os. ime (narodno); isto: Zórak zast., Zòrislav

pr. (od imena i nadimačka): Zòran (Zadar, Omiš, sred. Dalmacija, Istra), Zòrānčić (Split, Brač), Zòranić (Split, Hvar, Dubrovnik), Zoránović (Rijeka, I Slavonija), Zòrčec (130, Međimurje, Baranja), Zȏrčić (Šibenik, Zagreb i okolica, Sisak), Zórec (Zagreb, Međimurje, Varaždin), Zòretić (460, Rijeka, Pokuplje, v. i Juraj), Zȍrica (830, Šibenik, Sinj, Drniš, Dalmacija, Benkovac, Zagora), Zȍričić (590, Šibenik, Drniš, Crikvenica, Dalmacija, Lika), Zórić (2960, Banovina, Lika, Zadar, Slavonija), Zòrinić (Pregrada, Karlovac, Zagreb), Zȏrkić (Đakovo, Požega, Dalmacija), Zórko (460, Zagorje, Varaždin, S Hrvatska), Zórković (Međimurje, Varaždin), Zòrman (200, Novi Marof, Prigorje, Međimurje), Zòrmanić (Zagreb), Zȍroja (140, Gospić, Pokuplje, Moslavina), Zȍroje (Duga Resa, Gospić), Zòrović (110, Cres-Lošinj, Glina, Banovina)

top. (naselja): Zòretići (Rijeka, 116 stan.), Zȍričići (Crikvenica, 6 stan.; Poreč, 32 stan.), Zórkovac (Ozalj, 338 stan.), Zórkovac na Kȕpi (Ozalj, 134 stan.), Zórkovac Vȋvodīnskī (Ozalj, 34 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. zorja (rus. zarjá, polj. zorza), lit. žara ≃ v. zrijeti