budućnost

budúćnōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>

DEFINICIJA

1. vrijeme koje će doći [u bliskoj/doglednoj/neposrednoj budućnosti u vremenu u kojem se mnoge ili većina stvari može predvidjeti], opr. prošlost

2. meton. život, način života i uspjeh u životu (za onoga pred kojim je budućnost) [osoba s budućnošću (koja ima budućnost) onaj koji mnogo obećava, onaj pred kojim je lijepa budućnost]

SINTAGMA

čovjek budućnosti onaj čije će vrijeme doći;

svijetla budućnost retor. ideol. budućnost koja se zamišlja kao bolja od sadašnjosti

FRAZEOLOGIJA

osigurati budućnost osigurati egzistenciju;

proricati budućnost baviti se gatanjem, vračanjem;

to nema budućnosti to nema perspektive

ETIMOLOGIJA

≃ budem, v. biti